петак, 28. септембар 2018.

24. avust 2018.
Ugrejala sam (ne i skuvala) sestriću bećarac. A on, pošto čalabrcnu, primeti: Moz' da se udaješ! (Isto mi govore i za kafu; sreća da je kuvam retko.) Ajd za neki dan, rekoh sklanjajući prljav tanjir, dok otopli. Mislim, od prerane jeseni ni do čega mi nije (a kamoli zelena venčanica blatom da se vije).
A kad bolje razmislim, ako brak podrazumeva da ja dobro kuvam, a neko me tapše po ramenu, džaba ti bilo.
Neću da nasedam na provokacije ni da se udajem. Kuvam prste da poližeš, al' za brak ne hajem.

Нема коментара:

Постави коментар