Beše veče. Zvezda je igrala neku važnu utakmicu. Tata je gledao i, uglavnom u sebi, navijao. Ja sam ponela đubre do kontejnera. A mačke su sve do jedne istog trena poskakale preko kapije i raštrkale se po drumu.
Dušu sam ispustila dok sam ih sve pohvatala, strepeći i žureći da ne naiđe auto. Uhvatim žutu, a utekne mi crna; dograbim crnu, izmigolji mi se bela; dočepam se bele, ispustim i sivu i šarenu. Rođeni sam žongler!
Kad bejah nadomak dvorišta, otac se prodra iz petnih žila: aaaaaaa!
Šta ti je, čoveče, šta se dereš (ko da te kolju), pitam. Ćuti, stišava me on, sav pretvoren u osmeh, i blene u TV. O čemu se radi, pitam. Radi se o jedanaest miliona evra, kaže on, ne bi li me što pre ućutkao (odvlačim mu pažnju).
O sačuvaj bože, ko da ćeš ti dobiti i jedan (evro, ne milion) od toga. Možeš samo da izgubiš glas.
Dušu sam ispustila dok sam ih sve pohvatala, strepeći i žureći da ne naiđe auto. Uhvatim žutu, a utekne mi crna; dograbim crnu, izmigolji mi se bela; dočepam se bele, ispustim i sivu i šarenu. Rođeni sam žongler!
Kad bejah nadomak dvorišta, otac se prodra iz petnih žila: aaaaaaa!
Šta ti je, čoveče, šta se dereš (ko da te kolju), pitam. Ćuti, stišava me on, sav pretvoren u osmeh, i blene u TV. O čemu se radi, pitam. Radi se o jedanaest miliona evra, kaže on, ne bi li me što pre ućutkao (odvlačim mu pažnju).
O sačuvaj bože, ko da ćeš ti dobiti i jedan (evro, ne milion) od toga. Možeš samo da izgubiš glas.
Нема коментара:
Постави коментар