петак, 28. септембар 2018.

Fudbal me nikad nije zanimao. Fudbaleri još manje. Ali večeras na turniru baš sam navijala za Neke nove klince. Zato što nemaju sponzora, materijalnu potporu, već samo volju i odvažnost. Jedan šorts crni, jedan beli, jedan sivi, jedan plav... I majice različite. Kao da su se malopre udružili dečaci iz ulice.
A s druge strane isti dresovi, ispisani nazivi tima. Igraju za nekog, jaki su, kažu. Ulickani, samouvereni. Prvi kao da su s pola snage postizali ono za šta su se protivnici dobro znojili.
Navijala sam za one što su od opreme imali samo ljubav prema igri, veštinu i želju da pobede. Nisu uspeli. Ovaj put. Ali su za me moralni pobednici. Novi, još nesigurni, a borbeni i hrabri.
Uvek sam naklonjenija marginalcima. Napred, svi imaju jednaka prava na tron!

Нема коментара:

Постави коментар