Dok sam u kupatilu prala zube, Maša me pozva iz dnevne sobe. Dođi da vidiš kako govori ova žena, čudila se, kao muško. I odoh. I videh. Govori kao muškarac zato što i jeste to bila, rekoh. Maša samo zinu u čudu: kakoo?! Onda se operisala (daju joj neke hormone od kojih porastu grudi, otklone jedan polni organ, a izrade drugi, tako nekako...) i sad je žena.
Maša me gledala očekujući dodatno objašnjenje. Ima muškaraca koji se osećaju kao žene. Spolja su muškarci, ali iznutra... Tako i major Helena... Priroda negde pogreši. I te osobe onda mnogo pate što ne mogu da budu ono što jesu.
Kako se to po nekom zakonu privlačenja (ili već nečem) dešava, već za dan-dva, dok smo vršljale po Jutjubu, setih se da joj pustim Halku. Ili Božu, isto je to što se glasa tiče: slavuj pa slavuj! Kako, to nije žena, Maša osta zabezeknuta. Eto ti, zvuči kao žena, možda se tako i oseća, ali pušta bradu.
Kao treća lekcija o različitosti poslužila nam je jedna sugrađanka. Kad je spazismo, upitah Mašu: Šta misliš, je li ovo muško ili žensko? Muško, odgovori ona, ko iz topa. (To nam je postala kao neka igra.) E nije, bar ne spolja, i žensko ime nosi. Ali se, očito, kao muškarac oseća, šiša, oblači i ponaša. Muka je to: biti jedno za druge, a drugo za sebe. I treba mnogo hrabrosti da pred svima budeš ono što si. Žensko je (obrnut slučaj od prva dva), ali se oseća kao muško.
Jel' se ti osećaš kao žena, upita me Maša. Paa, hmm... manje-više, kao žensko (više kao neko aseksualno biće, bespolno, detinje... ako ću malo da filozofiram). A tako valjda i izgledam.
Maša me gledala očekujući dodatno objašnjenje. Ima muškaraca koji se osećaju kao žene. Spolja su muškarci, ali iznutra... Tako i major Helena... Priroda negde pogreši. I te osobe onda mnogo pate što ne mogu da budu ono što jesu.
Kako se to po nekom zakonu privlačenja (ili već nečem) dešava, već za dan-dva, dok smo vršljale po Jutjubu, setih se da joj pustim Halku. Ili Božu, isto je to što se glasa tiče: slavuj pa slavuj! Kako, to nije žena, Maša osta zabezeknuta. Eto ti, zvuči kao žena, možda se tako i oseća, ali pušta bradu.
Kao treća lekcija o različitosti poslužila nam je jedna sugrađanka. Kad je spazismo, upitah Mašu: Šta misliš, je li ovo muško ili žensko? Muško, odgovori ona, ko iz topa. (To nam je postala kao neka igra.) E nije, bar ne spolja, i žensko ime nosi. Ali se, očito, kao muškarac oseća, šiša, oblači i ponaša. Muka je to: biti jedno za druge, a drugo za sebe. I treba mnogo hrabrosti da pred svima budeš ono što si. Žensko je (obrnut slučaj od prva dva), ali se oseća kao muško.
Jel' se ti osećaš kao žena, upita me Maša. Paa, hmm... manje-više, kao žensko (više kao neko aseksualno biće, bespolno, detinje... ako ću malo da filozofiram). A tako valjda i izgledam.
Pokušavala sam Maši da objasnim kroz kakve muke prolaze ti ljudi "s greškom". Zamisli da se probudiš s pišom, a osećaš se kao devojčica! Maša iskolači oči, isprepadana: Ju, jel' može to stvarno da se desi? Nasmejah se glasno. Bez brige, ti si to što si. Da si nešto drugo, već bi znala.
Svako je ono što je. I takvog ga treba prihvatiti. Živi i pusti druge da žive. U svakom traži (doduše, svećom) čoveka, nije naša briga šta mu je međ nogama.
Svako je ono što je. I takvog ga treba prihvatiti. Živi i pusti druge da žive. U svakom traži (doduše, svećom) čoveka, nije naša briga šta mu je međ nogama.
Нема коментара:
Постави коментар