Mia se upravo bila vratila s nekog nastupa, gde je, između ostalog, čula nekog učesnika kako se pita: – Što sam se ja oženio?
Izgleda da je to podstaklo sijaset misli u njenoj glavici. Dok se sa sestrom baktala plastelinom u dečjoj sobi, a ja bejah izvrnuta na njenom krevetu, neočekivano upita: – A što se tetka (ona druga, Mašina mama) udala?
– Otkud znam – rekoh. (Pitaj nju.) – Što se udala tvoja mama? – odgovaranje na pitanje pitanjem moja je specijanost.
Mia, blago osmehnuta, sleže ramenima.
– Zaljubila se – kažem – pa...
– A što se ti nisi zaljubila? – upade Maša mudro u raspravu, jedva dočekavši da me podvrgne ispitivanju.
(Nisam?) Sad ja nevidljivo slegnuh ramenima i vidljivo se osmehnuh.
Srećom, Maša sama pita, a sama i odgovara: – Znam, ona neće da ima muža; ona je tetka... i (pošto sam svrstana u neku čudnu, međukategoriju) dete (majke mi, ne trudim se da ih obmanem niti dete da ostanem) .
Neke tetke (tvrdoglave i nezrele, detinjaste) nikad se ne udaju i za muža ne haju (a muž, verovatno, čupa kosu od jada, zalud čekajući da se s tetkom skući).
Нема коментара:
Постави коментар