уторак, 19. новембар 2019.

Rekli mi da sam smršala. Ali način na koji je kazano bitniji je od toga. I glas i pogled bili su nekako sažaljivi. 
Na šta li to ličim, kuku? Šta mi je s očima, te nisam primetila? I  kako sam smršala, kad jedem, brate, pošteno? Jedino ako ja jedem, a nešto jede mene? Pu-pu, daleko bilo. Nemam gde ni da se merim, sem ako ću (a neću)  da imam sto dva'es' kila. (Iako se često osećam ko slon; to me i zbunjuje: ono što ja vidim u suprotnosti je s onim što vide drugi . Elem, na toliko mi se plava vaga zaglavila; vreme je da nabavim novu -- zelenu, koja će se "ukočiti" na... recimo... šezdeset i nekom kilcu.)
Čim se vratih kući, nasuh tanjir(ić) riblje čorbe, a potom iz kese direktno u usta ono malo preostale mlevene plazme. Ako je ikako moguće, da povratim stari šarm i pozamašnu "slavu".

Нема коментара:

Постави коментар