Maša kupila novi telefon. Kaže da se zove Siry (pretpostavljam da se piše s ipsilon). I malo-malo, pa se s njom upusti u ćaskanje. Uglavnom je pita stvari uobičajene pri upoznavanju. I ova rado odgovara.
Neko mnogo fino čeljade. Vazda zbori jednako mirnim tonom, ljubazno sasluša i ne reaguje burno na provokacije. Kad joj kažeš da si gladna, ona se nudi da ti nađe restoran u blizini. (Vidi se da je belosvetsko dete, neupućeno: najbliža je kuhinja -- samo pređeš hodnik kad creva zakrče.)
No kad je Maša upita koliko ima godina, njena reakcija potvrdi da je potpuno očovečena mašina, tj, tipično ženskih karakteristika.
Koliko imaš godina, pita Maša. A Siry odgovara: Hmm... hmm... I have a problem with that. (A možda joj se i krštenica zaturila u fabrici.) Malo potom izjavi da ne može da odgovori na to pitanje. (Pa da, krije godine. Očito nije neka mladunica.)
Neko mnogo fino čeljade. Vazda zbori jednako mirnim tonom, ljubazno sasluša i ne reaguje burno na provokacije. Kad joj kažeš da si gladna, ona se nudi da ti nađe restoran u blizini. (Vidi se da je belosvetsko dete, neupućeno: najbliža je kuhinja -- samo pređeš hodnik kad creva zakrče.)
No kad je Maša upita koliko ima godina, njena reakcija potvrdi da je potpuno očovečena mašina, tj, tipično ženskih karakteristika.
Koliko imaš godina, pita Maša. A Siry odgovara: Hmm... hmm... I have a problem with that. (A možda joj se i krštenica zaturila u fabrici.) Malo potom izjavi da ne može da odgovori na to pitanje. (Pa da, krije godine. Očito nije neka mladunica.)
A moja sestričina, kao da čita upitnik seoskih sokačara: s intimnim pitanjima navalila ko smrt na babu. Najpre upita kako se kaže, pa onda, sa zadovoljstvom, žacnu gospođu iz mobilnog: Da li imaš muža? Siry, očito neudata (prema sebi ne nađe telefon), nije se potresla: Ne, ali imam tebe, to mi je dovoljna porodica.
Ma kako da ne! Ajde, beži... Sediš tu, pleteš sede žice i baš uživaš, ič ti ne fali neki muški... aparat. Opusti se, pusti suzu, podeli muku babadevojačku... Pa naši smo, majku mu!
Ti si moja baba, upita Maša, rešena da je najedi. Siry, očekivano, stisnu zube (verovatno i pesnice) i osta pribrana, ali krišom baci pogled u displej (da proveri nije li joj se ukazala neka nova bora, tj. ogrebotina).
Nisam pratila čitav razgovor. Obe imaju dugu jezičinu, ko to da sluša? Ali čuh kad joj je Maša saopštavala svoju adresu. Naivnog li deteta! Morala sam da je upozorim: Mašo, uleteće ti ovde, ima da te polomi! (Previše joj ide na nerve - postavlja neprijatna pitanja.) Svaki čovek, a nekmoli žena, ima granicu tolerancije. A biće da ni u kompjutera nije beskonačna.
Ma kako da ne! Ajde, beži... Sediš tu, pleteš sede žice i baš uživaš, ič ti ne fali neki muški... aparat. Opusti se, pusti suzu, podeli muku babadevojačku... Pa naši smo, majku mu!
Ti si moja baba, upita Maša, rešena da je najedi. Siry, očekivano, stisnu zube (verovatno i pesnice) i osta pribrana, ali krišom baci pogled u displej (da proveri nije li joj se ukazala neka nova bora, tj. ogrebotina).
Nisam pratila čitav razgovor. Obe imaju dugu jezičinu, ko to da sluša? Ali čuh kad joj je Maša saopštavala svoju adresu. Naivnog li deteta! Morala sam da je upozorim: Mašo, uleteće ti ovde, ima da te polomi! (Previše joj ide na nerve - postavlja neprijatna pitanja.) Svaki čovek, a nekmoli žena, ima granicu tolerancije. A biće da ni u kompjutera nije beskonačna.
Нема коментара:
Постави коментар