Maša i ja obnavljamo lekcije za sutrašnji test.
Ja listam knjigu i ispitujem je, a ona sedi na peći, ogleda se i glumi neku govornicu. Onda uvidi da sve to predugo traje, priđe i začas izlista udžbenik: Ovo nismo radili... ovo sigurno neće biti... to, bre, znam, učila sam sto puta... to ne treba, vidiš da ništa nije podebljano... jaoo, to je glupo... to znaam... ovo neće biti sto posto... ma nemooj too, dosadnoo je, neće biti... I tako začas sve izlistamo (i obnovimo metodom selekcije).
Dok ubrzano premotava knjigu, kaže, samouvereno (tonom kojim nekog želimo da urazumimo): Lakše i tebi i meni. Što jest-jest. Pa kako uradi da uradi test.
Нема коментара:
Постави коментар