Od malena zovemo ga Gglavonja. Bio je napredniji, time i glavatiji od ostalih mačića. I eto nadimka. Nadimak je neplanirano ostao jedino ime. Do danas ga ne krstismo. Ostade Glavonja čak i pošto ustanovismo da je ženskog pola. I malo što ga tako augmentativno oslovljavam, no ga večeras nazvah i dečkom.
Moj(a) lavonja je virdžina među mačkama. Bojim se samo da onog crnog mačora, što obleće oko mojih mezimica, neću zavarati.
Нема коментара:
Постави коментар