Staša se skoro beše probudila (iz potonjeg se da zaključiti na koju je nogu ustala) i vratila od babe. Pod jelkom ju je čekala neka lutka. (Majka joj beše spremila poklon za Materice, ali poturila na pogrešno mesto.) Stašu istog trena obuze gnev i poče lutku po sobi da baca i šutira. Ca je ovo, besnela je, kakav je to Deda Madz. ja to nisam dzelela.
Kakav je? Pa gluv, gluv, sedi na ušima . Ne vredi mu, izgleda, ni govoriti ni pisati. Možda je i senilan (ima on godina ohoho), pobrkao spiskove i pisma. I sad šta kome zapadne. Ko zna koliko dece još kojekuda poklone po kući šutira i ukućane traumira.
Нема коментара:
Постави коментар