Proletos smo gledali Miin nastup s horom. Pred opštinom sjatila se rodbina učesnika i sugrađani. U toj masi Matija brzo uoči i svoju simpatiju. Istinski obradovan, sve nas o tome obavesti: Eno je Lena! (Mama i sestra mu vazda govore: Vidi kako je slatka Iva! Ali on se ne da pokolebati: Meni se sviđa LENA!)
Malo-malo, a on pogleda gde je ona. I samo se smeška. Konačno mu se, naknadno čuh (jer se bejah nakratko udaljila), posrećilo i da sedne kraj nje (posrećilo čitajte kao: taj je seo gde je hteo). Istog trenutka gotovo, reče mi posle Matijina baba, Lena je pokupila prnje i odatle se s kompletnom pratnjom udaljila. Ne znam koliko je to bila njena volja i kakav stav o Matiji ima. Ali me taj postupak najedio. I već počeh da popujem sestriću: nije ona jedina na svetu, i tome slično.
Čim posle uočih tu malu s nekom nadrndanom (iz aviona se videlo) (pri)prostom babetinom, sve mi bi jasno. Ovaj moj brbljao samo i, tako "nasrtljiv", verovatno se babi nije činio kao podoban za zeta. Preduzimljiv i odlučan čovek, more (na majčinu familiju nije)! Babin postupak ga nije obeshrabrio. (I uporan je, dakle. Takođe mu ne manjka samopouzdanja.) Iskilavio mašući joj kad god joj slučajno sretne pogled. Još nam se pojada što ne stiže poljubac da pošalje -- ona mu okrenula leđa.
E crni moj nesrećniče, oblećeš oko nje, a ona tvrdi pazar. Digla nosinu (dobro, uistinu je to nosić, mala je vrlo sitna), ko da je jedina na svetu. Naučila je to baba tvrd orah da bude. Seo moj sestrić, onako naočit, pametan ko pčelica, do njih i umesto da budu počastvovane, baba đipila ko oparena i odvukla unuku na drugu stranu. Polako, gospođo, ne paničite, pa neće on da se ženi njome. I da hoće, ja bih se usprotivila (kad bih mu oči mogla otvoriti). Pogotovo kad vidim kakve opajdare joj vise s porodičnog stabla. (Pa nisu ludi stariji što su odmah pitali od kojih je kuća devojka. Možda u familiji imaju bolesnih, ludaka... paranoika. Ili: baba joj ona brkata, preka pogleda, što rado viri preko tuđeg plota? Pa gde bi ona mogla bolja biti? Iver ne pada daleko od klade: i ova će viriti kroz tarabe.)
Malo-malo, a on pogleda gde je ona. I samo se smeška. Konačno mu se, naknadno čuh (jer se bejah nakratko udaljila), posrećilo i da sedne kraj nje (posrećilo čitajte kao: taj je seo gde je hteo). Istog trenutka gotovo, reče mi posle Matijina baba, Lena je pokupila prnje i odatle se s kompletnom pratnjom udaljila. Ne znam koliko je to bila njena volja i kakav stav o Matiji ima. Ali me taj postupak najedio. I već počeh da popujem sestriću: nije ona jedina na svetu, i tome slično.
Čim posle uočih tu malu s nekom nadrndanom (iz aviona se videlo) (pri)prostom babetinom, sve mi bi jasno. Ovaj moj brbljao samo i, tako "nasrtljiv", verovatno se babi nije činio kao podoban za zeta. Preduzimljiv i odlučan čovek, more (na majčinu familiju nije)! Babin postupak ga nije obeshrabrio. (I uporan je, dakle. Takođe mu ne manjka samopouzdanja.) Iskilavio mašući joj kad god joj slučajno sretne pogled. Još nam se pojada što ne stiže poljubac da pošalje -- ona mu okrenula leđa.
E crni moj nesrećniče, oblećeš oko nje, a ona tvrdi pazar. Digla nosinu (dobro, uistinu je to nosić, mala je vrlo sitna), ko da je jedina na svetu. Naučila je to baba tvrd orah da bude. Seo moj sestrić, onako naočit, pametan ko pčelica, do njih i umesto da budu počastvovane, baba đipila ko oparena i odvukla unuku na drugu stranu. Polako, gospođo, ne paničite, pa neće on da se ženi njome. I da hoće, ja bih se usprotivila (kad bih mu oči mogla otvoriti). Pogotovo kad vidim kakve opajdare joj vise s porodičnog stabla. (Pa nisu ludi stariji što su odmah pitali od kojih je kuća devojka. Možda u familiji imaju bolesnih, ludaka... paranoika. Ili: baba joj ona brkata, preka pogleda, što rado viri preko tuđeg plota? Pa gde bi ona mogla bolja biti? Iver ne pada daleko od klade: i ova će viriti kroz tarabe.)
Odahnite, on još ne zna nos da obriše, a kamoli da izdržava porodicu. Ipak, otme li se stvar kontroli i dođe li do oltara, budite bez brige: kad pop upita da li ko ima šta protiv sklapanja tog braka, lično ću dići dva prsta. I zameriću što se mlada onomad nije babi oduprla i ostala da sedi kraj mog sesrića dok u pozadini hor muzički upotpunjuje romantičnu scenu pevajući: Kišaa padaa, trava rastee, goraa zelenii...
Нема коментара:
Постави коментар