Staša se zatekla na podu s gomilom mačaka u krilu, dok se ostatak mačje družine vrzmao po sobi.
A ja stajah kraj nje. Budući u zgodnoj poziciji, ona se nekoliko puta izvi i virnu mi pod lepršavu haljinu. (Karirano, zeleno, žuto i plavo, pa ne može čovek odoleti.)
Šta tu ima, upita je majka. Maacaa, ko iz topa odgovori Staša, što će još godinama čekati dok nauči šta je polisemija. A moja sestra samo što ne crče od smeha. Previja se pet minuta na krevetu, gotovo kičmu da ušine.
I to mače što pod suknje skače, našlo gde će -- da m' sestra premine!
Нема коментара:
Постави коментар