четвртак, 29. новембар 2018.

Lepo je otići u suton kad sneži. Ogrnut sumrakom, sve nogu pred nogu, čovek od sebe beži.
Odsustvo ljudi na ulicama mukama je kao melem. Idem, sneg me zasipa i ne branim se. Niti gde želim da stignem niti da se vratim. Hodam, mislim i patim. Ima u tome neke čudne slasti.

Нема коментара:

Постави коментар