Sat vremena pre no što će Matija doći iz škole i dva sata pre no što će doći Mia s društvom, Maša se nakanjivala (tj. na momente, retke, popuštala pod mojim pritiscima) da radi domaći. Obe moje sestričine kilave kad rade domaći i uče, sve nam živce u froncle iskidaju. Nikako da shvate kako je pametnije brzo sve ispisati, pa ostatak vremena plandovati. To se razvlači i razvlači, satima, dok ne dođe vreme za spavanje. Mašo, piši! Ona me i ne čuje, zuri u TV. Mašo, piši! Ček' samo ovo da ispričam. Mašo! Mašo! Njoj isto kao i zidu govoriti.
Po povratku iz škole, Matija se samo pojavi na vratima predsoblja i uđe u dečju sobu. Ja odmah u sobu provirih, da vidim šta radi. Kad, on kleknuo na pod, smako s leđa ranac, te vadi iz njega neke knjige. A jaknu još ni otkopčao nije, a kamoli skinuo.
Šta radiš to, upitah. Da radim domaći, odgovori Matija ko iz topa. Vidite kako se radi domaći, rekoh gostima u dnevnoj sobi (svedocima mojih jednosatnih muka da privolim Mašu na rad i da pogled i pažnju na knjigu usmeri).
Maša istog trena dotrča da vidi (čudo neviđeno), ne krijući zaprepašćenost:KAKO je to moguće? Pa lepo, neće čovek uludo da troši energiju i vreme: uzme engleski, oboji koji crtež (na engleskom, jašta) i miran je. Ne pokoleba ga ni majčino podsećanje da engleski ima tek u sredu.
Нема коментара:
Постави коментар