Ispričah njemu i Staši kako je neki čika tu traku uzeo, pa će je dati na aukciju, a novac od toga poklononiće jednom dečaku, kojem je potreban za lečenje.
Ignjat se snuždio, govoreći kako on želi da kupi tu traku.
- Nemamo mi toliko novca koliko će neko drugi moći da uplati.
- Ali ja želim - nije odustajao.
- Ma šta će ti ta traka?! Ronaldova, vrlo važno. Ja ću ti sašiti. Ovom dečaku je potrebnija. Šta je najvrednije na svetu?
-Duša - javi se Staša, već sad mala štreberka, uvek hitrija od drugih.
- Tako je. Život, duša. Ronaldova traka za ovog dečaka znači život.
Ignjatu je i dalje malo krivo, ali oboje pažljivo slušaju moja objašnjenja.
Malopre videh da je traka Gavrilu donela sedam i po miliona dinara. Nadam se da će mu doneti i ozdravljenje. Zdravo dete može fudbal da igra i u dvorištu. Ne mora ni da ima traku ni da bude Ronaldo.
Нема коментара:
Постави коментар