Rečnik srpskog jezika ponovo je privukao Ignjatovu pažnju. Prevukavši ga delimično iz mojih ruku u svoje naručje, primeti:
-- Uuu, koliko ovde ima reči?
-- Uuu, koliko ovde ima reči?
-- Osamdeset pet hiljada, pa ti zamisli koliko je to. Reci neku reč, ako hoćeš da je nađemo.
-- Govance -- nasmeja se Ignjat, uz tetku već i sam navikao da probija društveno nametnute norme pristojnosti.
-- Ne verujem da ima u ovom rečniku -- rekoh. -- U nekom drugom verovatno. Ali proverićemo. G... go... gov... Nema -- morala sam da ga razočaram. -- A valjda ti je jasno zašto. Pa zamisli da je ovde govance, i da sklopim Rečnik; šta bi se desilo?
Osmeh na Ignjatovom licu potvrdi da je razumeo. Govance je izostavljeno i iz bezbednosnih razloga.
-- Govance -- nasmeja se Ignjat, uz tetku već i sam navikao da probija društveno nametnute norme pristojnosti.
-- Ne verujem da ima u ovom rečniku -- rekoh. -- U nekom drugom verovatno. Ali proverićemo. G... go... gov... Nema -- morala sam da ga razočaram. -- A valjda ti je jasno zašto. Pa zamisli da je ovde govance, i da sklopim Rečnik; šta bi se desilo?
Osmeh na Ignjatovom licu potvrdi da je razumeo. Govance je izostavljeno i iz bezbednosnih razloga.
Нема коментара:
Постави коментар