Dođem jutros na stanicu, a moj stric preko polusrušene ograde (posebna je to priča) ubacuje smeće u kontejner, pa me upita: Ideš u grad?
Idem u čitaonicu, rekoh, lektorišem neki roman. I, mogu ti reći, pojadah se, uopšte mi nije lako.
Danas svako hoće da piše, zaključi čovek, donekle saosećajno.
A istina, vala. Niko neće da bude samo, recimo, vlasnica ekskluzivnog butika i raskošnih silikonskih usana, tri broja većih i dve-tri decenije mlađih grudi, niko neće da bude samo starleta, voditeljka, pevaljka, zamalo pevačica... a svaka veruje da je bogomdana spisateljica.
Нема коментара:
Постави коментар