среда, 15. јануар 2020.

Ja svu odeću čuvam po dvadeset godina, da što duže traje. A kad propadne, samo što ne naričem (bez obzira što mi ormari pucaju). Moja sestra se ni za šta ne vezuje. Haljina joj omali - kupi drugu, podere pantalone - kupi druge, cipele se izgule - kupi druge... i za prethodnim ič ne žali.
Na zetovom mestu ne bih spavala mirno.

Нема коментара:

Постави коментар