субота, 16. фебруар 2019.

Pre neki dan Ignjat mi lista sličice fudbalera Crvene zvezde i govori kako se koji zove. Ovaj se zove Bojan, kaže, pokazujući mi nekog tamnoputog. Hm, jesi li siguran? (Nešto mi je odviše preplanuo.) Kako se zove, zamolih da mi ponovi. A on ponovi glasnije: BOJAN!
Zgrabih sličicu da pročitam i rekoh: Ma nije Bojan, Boakye (šta ja znam kako se čita; tek naknadno sam saznala da je u pitanju Boaći). BOJAN, insistirao je on. Ma kakav Bojan, i ja sam bila odlučna, vidiš da piše Boakye. BOJAN, drao se Ignjat, već ozbiljno iznerviran. I potom ljutito primeti:Ti ne znaš da čitaš (ne vredi s tobom da se raspravljam)!
Danas je Ignjat s tatom i bratom bio na Marakani. A Bojan (ja se sad pravim da znam da čitam) dao dva gola. Ali sad Ignjat ne zna da čita: tvrdi da je u oba slučaja strelac bio Boakye.

Нема коментара:

Постави коментар