Odavno sam zapazila tog gospodina. Vazda po biblioteci nekud zuji, trčkara, poskakuje. Sad uz stepenice, sad niz stepenice. Razgovara s bibliotekarkama, sa studentima... I uvek vedar, nasmejan. A živahan ko dečak. Ima i očuvano lice, gotovo bez bora.
Ne znam koliko bi mogao da ima godina. Jednom sam samo čula izjavu bibliotekarke kako bi bila srećna da tako izgleda u njegovim godinama. Njoj je bar pedeset, pa sudim da bi njemu trebalo biti bar osamdeset. Ali danas načuh kako je nekoliko godina u penziji, negdašnji profesor u srednjoj školi (nekoj). Svejedno, i da mu je sedamdeset, čovek se odlično drži. A načuh i tajnu takve vitalnosti. Hrani se zdravo (pahuljice, semenke...). Trideset godina nije jeo meso. Pošto pomenu Studenicu i neke monahe, uvideh da se duhom bavi koliko i telom. Konačno, govoreći o nekom sagovorniku, reče: ni on se nije ženio, kao i ja.
Aaaa.... Dakle takoo! Nit ko da mu zvoca, nit ko da mu zapržava (sve redom, ne samo čorbu)! Želiš li duže ostati mlad, hrani se zdravo i kloni se žene ko da je đavo! ;)
Нема коментара:
Постави коментар