Juče smo slavili Spasovdan. I otišla sam izjutra do crkve. A dok sam se, nakon više od dva sata, pela uz brdo ka kući, sestra me pozva telefonom.
Gde si, kad se vraćaš, upita (nije da sam joj nedostajala, nego još nismo bile postavile trpezu). Ne vraćam se, rekoh, zamonašila sam se. Nabijem te na đ...u, odbrusi ona (jašta da mi nije poverovala). (Dlake na jeziku ima koliko i pomenuti preteći objekat.) Zamonašila sam se, grešnice, prekorih je kroz smeh. A ona još jedared odbrusi isto.
Gde si, kad se vraćaš, upita (nije da sam joj nedostajala, nego još nismo bile postavile trpezu). Ne vraćam se, rekoh, zamonašila sam se. Nabijem te na đ...u, odbrusi ona (jašta da mi nije poverovala). (Dlake na jeziku ima koliko i pomenuti preteći objekat.) Zamonašila sam se, grešnice, prekorih je kroz smeh. A ona još jedared odbrusi isto.
Bar da je neki (ne bilo koji) drugi akter u toj seksualnoj aktivnosti... pa i monahinja da razmisli (da se predomisli). ;)
Нема коментара:
Постави коментар