Pozvala sam Ignjata da mu pokažem nešto na netu. A on spazi sliku koja ukratko prikazuje ljudski život: rađanje, rastenje, uspravljanje i onda spuštanje krive nadole i povijanje čoveka, pa oslanjanje na štap, sve dok najposle ne završi, potpuno onemoćao, u kolicima, pa u krevetu.
- Takav je život - pojasnih mu. - Čovek bude beba u kolicima, pa poraste, a posle stari i gubi snagu...
- I na kraju umre - primeti Ignjat, uprevši prstom u sliku zagrobnog spomenika.
- Da. Svi na kraju umru.
- Ali to ne bude za nekoliko dana - želeo je da ga oslobodim bojazni za sebe i bližnje.
- Nee, traje godinama.... Ali, da ti kažem (oprosti zbog surove iskrenosti) -- život je kratak!
- Rođendani su mnoogo opasni!
- Što? - kao nisam sasvim razumela.
- Pa svaki put si sve stariji i onda umreš.
Нема коментара:
Постави коментар