Povela sam ih na trotoar (s one strane putam nema na obe), da voze trotinete. I već od kapije galamim: Pazi, polako, sačekaj, proveri ima li kola, trč sad, samo pravo, ne koso...
Ignjat za to vreme, procenivši situaciju kao bezbednu, već pretrčao ulicu. Progunđah da je nevaljao i da me ne sluša, a on se ljutnu: Ti ne jazumes da sam ja sad pre(d)skolac!
Ih, baš mi je to nešto ozbiljno, podsmehnuh se. Silna mustra -- predškolac!
Нема коментара:
Постави коментар