понедељак, 9. септембар 2019.

Da bude

Čestitam jutros sabajle jednom tati što je dobio ćerku.
A on mi, kroz osmeh, poveri: "Sad bih rekao da bude (prinove) i kod tebe, al' ćeš da pišeš na Fejsu." (Možda i ne bih, ali kad me već podseti... Jadni moji rođaci i sugrađani što premiru zbog potencijalnog medijskog eksponiranja. Manja su im opasnost tradicionalne seoske sokačare, koje nemaju TOLIKI rejon, odnosno takva sredstva informisanja.)
Šta sad ja da kažem? Nek bude? Iz tvojih usta u božje uši? Kanda bi uši (i ostali organi) morale biti ljudske, jer neće se bog u tako trivijalnu (a opet mnogima omiljenu) delatnost smrtnika mešati (i ako reši da opet postane ćale, ima on suptilnije metode).
Hm... ako u mom dvorištu i bude još beba, za to će se postarati moje mačke (ili, pre, mačori, što ih vazda saleću). 
Sumnjam da ću ja direktno uticati na rast nataliteta. Svet će ostati uskraćen za još jedno ovako vedro, šareno, plemenito biće. Šteta.

Нема коментара:

Постави коментар