Svratih danas u kinesku robnu kuću da na brzinu pazarim strunu za pecanje. Ne, ne mislim da se bavim ribolovom, no sam svoju strunu zaturila, a treba neki nakit da pravim. (Dok odnekud iskrsne, i leto može proći.)
Kraj stepenica pozdravih učtivo poznanicu, pa, pretekavši je, zavih žurno uza stepenice. Eto šta ti je mladost, dobaci poznanica (od mene starija, računam, nekih deset-petnaest godina), koju začas ostavih desetak stepenika iza sebe. Možda je više kondicija, nasmejah se, ne smanjujući ni korake ni brzinu.
Kraj stepenica pozdravih učtivo poznanicu, pa, pretekavši je, zavih žurno uza stepenice. Eto šta ti je mladost, dobaci poznanica (od mene starija, računam, nekih deset-petnaest godina), koju začas ostavih desetak stepenika iza sebe. Možda je više kondicija, nasmejah se, ne smanjujući ni korake ni brzinu.
A mladost je (mada nije da kondicija nije), no neću da žalostim ženu, ovako će možda lakše podneti moju prednost. Mladost je, mladost... večita (što za godine ne mari i ne pita).
Нема коментара:
Постави коментар