среда, 4. новембар 2020.


 Dva puta sam se jutros vraćala i nosila ga od krivine. Dva puta sam ga u podrum zatvarala
A na podrumu tata, ubacivši drva, ostavio prozor otvoren (drva nisu odbačena, ne može se zatvoriti). Morala sam da napravim barikadu. S dvorišta dograbila tepih-stazu, prislonila na pfozor, a uz stazu Ignjatov bicikl. I još koji ćutučić tanki bacila za njim, da siđe s one gomile drva, uz koju se primicao slobodi.
Tek tad sam mogla da odem. Sreća pa krećem na bus mnogo ranije. Odanost je pseća od ljubavi veća!

Нема коментара:

Постави коментар