Kako je koncert bio novogodišnji, dirigentkinja je odlučila da ne pevamo u horskim haljinama, već da se odenemo po svojoj želji. Ali kako bismo izbegle preterano šarenilo, odlučeno je da se držimo crne, bele i sive boje. Hvala bogu! Jer od svih boja koje ne nosim, siva mi je najdraža. A, da budem iskrena, ni ja njoj nisam mrska.
Doduše, moje sivo u stvari je bilo srebrno. Setila sam se da u ormaru imam neku dugu, svečanu haljinu, koju nijednom nisam obukla. No, haljina je na tanke bretele, otvorenih leđa. Ali naš kolektivni imidž podrazumevao je i sivu ešarpu sa šljokicama, koja se u mom slučaju pretvorila u pončo. Mislim, ovaj stomak se nekako morao kamuflirati.
Ali od nekih ga ne možeš sakriti. U garderobi jedna divna plavušica podiže mi kamuflažu.
"Šta mi gledaš stomak?", pobunih se kroz osmeh.
"Ma", ljutnu se ona (nervira je moja samokritičnost), "gledam ti s...!" A kad joj otkrih da ispod nemam brushalter (ups, sad će celo selo znati da polugola stojim na bini; a nisam kriva što mi takav model), ona se, u neverici, nasmeja: "Pa lepo sam ja rekla; lepe su ti s...! Ko devojčica!"
E, taj kompliment dobih i nakon koncerta na koktelu od jedne takoreći vršnjakinje: "Ti sa tom kosom kao devojčica, sijaš!"
I sad, ja na krevetu sedim ogrnuta toplim pončom preko svečane haljine, objavljujem slike na Fejsu (večeras "častim", tako sam nekako raspoložena) i nadomeštam prazninu komplimentima i lajkovima. Hvalim se zbog pet banki, u koje neki neće da mi veruju. Šta ćeš, mi babadevojke se ložimo na prividnu mladost.
I sad, ja na krevetu sedim ogrnuta toplim pončom preko svečane haljine, objavljujem slike na Fejsu (večeras "častim", tako sam nekako raspoložena) i nadomeštam prazninu komplimentima i lajkovima. Hvalim se zbog pet banki, u koje neki neće da mi veruju. Šta ćeš, mi babadevojke se ložimo na prividnu mladost.
"Jesi li tako bila na koncertu?", pita jedna sestra, pregledavši slike.
"Ne, taman posla, bejah ogrnuta (inače bi me izbacili)."
"A ne", kaže ona, "rastrgli bi te, očima".
Daleko bilo, nije mi to želja. Nije da večeras u predvorju nisam primetila poglede iz nekih ćoškova, što su se lepili čak i za moj šljokičavi ogrtač, pod kojim se možda tek naziralo blago. Ali, žalim slučaj, nisam zainteresovana. Krišom gledaj (ako ti se baš pruža prilika), ali ostani na odstojanju, radi vlastite bezbednosti. I kad nisam na bini, računaj da sam na Olimpu.
Нема коментара:
Постави коментар