29.septembar 2021.
Pada kiša. Kuče je ko ludo pred vratima kukalo za mnom. (Morao je tata da izađe i podvikne.) Oči mi ko kafanske sarme. A hoću da poranim. I neću da spavam! Kad bih mogla da ne spavam uopšte, gde bi mi bio kraj!
Нема коментара:
Постави коментар