Umiljata crna kuja, zasigurno lovačke krvi, pojavila se u našem dvoriptu pre petnaestak dana sigurno. I od tada neće da ode. Majka i otac je redovno teraju, ali ona najdalje ode do liavde preko puta. Izgubi se u visokoj travi i čeka trenutak da se vrati. Koru hleba joj ne moraš dati, ali neće da ode.
Umiljata crna kuja, zasigurno lovačke krvi, pojavila se u našem dvoriptu pre petnaestak dana sigurno. I od tada neće da ode. Majka i otac je redovno teraju, ali ona najdalje ode do liavde preko puta. Izgubi se u visokoj travi i čeka trenutak da se vrati. Koru hleba joj ne moraš dati, ali neće da ode. Od onih što je teraju beži, ali se meni i deci baca pod noge, ili bukvalno skače po nama.
Danas kad se vratih, čim sam izašla iz busa i prešla ulicu, spazih kako se iz livade stuštila u dvorište. Ali kad pošoh na hor, spazih je tek pošto za mnom zatupta. Mislila sam da je Srećko, on se obično za mnom šunja.
Otpratila me do Centra za kulturu, sve skačući mi uz noge. I unutra bi ušla da smo je pustili. Pred vratima je strpljivo sačekala dva sata i obradovala se kad se pojavih. Kako me koleginica povezla, dirigentkinja se uplašila da će kuca nju do kuće pratiti. I doseti se kako da je se ratosilja: Sad ću ja kod Kineza!
- Nee kod Kineza - zavapih.
Moje koleginice isprva se zbuniše, a tek potom nasmejaše. I onda jedna od njih ispriča vic o čoveku koji je iz Kine naručio psa. A kad pas stiže, imao je razne zamerke. Konačno mu prodavac sasu istinu u lice: - Vi niste gladni, vi ste besni!
Elem, kuja po imenu Milojka, kako su je Ignjat i Staša krstili, trčala je za kolima, I stigla me nakon nekih pet minuta. Od ljubavi se ne može pobeći.
Нема коментара:
Постави коментар