Njihova svadba je bila najlepša na kojoj sam bila. Mali etno restorančić, svega petnaestak gostiju (skupa s mladencima), akustična muzika, opuštena,dostojanstvena atmosfera...
U aprilu će biti devet godina kako su se venčali, ali to neće proslaviti. Ona će sama liti suze nad uspomenama...
U pravu je onaj ko kaže da je najteža kletva: Dabogda imao pa nemao! Manje boli kad ništa nemaš, pa i ne znaš šta si propustio, nego kad to izgubiš.
Nije u redu, bajke se ne završavaju tako. (Živeli su srećno do pandemije koronavirusa.)
Нема коментара:
Постави коментар