Nije to prvi put da poležu pa naprasno u po noći ogladne. (Kad preko dana ne jedu redovno i dovoljno, imaju preča posla.)
Elem, prvi se javio Ignjat (posle sam napravila tri sendviča: njemu, Matiji i Staši): - Ima nešto slatko?
-Ne znam - rekoh - moramo da vidimo u frižideru.
On sam pohita preda mnom, otvori vrata frižidera, baci pogled na neku božićnu tortu, a potom radosno uskliknu: - Meso!
Istovremeno dograbi parče prasećeg pečenja i odbivši da uzme tanjir, prihvati samo parče hleba, te tako ode u sobu. Slatka li je prasetina, majku mu!
Нема коментара:
Постави коментар