Taman kad smo spremili palentu za večeru, naišao nam glavni pomagač, naš prvi komšija i desna ruka (koji nas snabdeva i umesto pacijenata čeka u redu pred kovid ambulatom), pa nam se pridružio.
- Kakva je palenta? - pitam (nisam neki stručnjak).- Dobra je - kaže Neca. - Što se kaže, možeš da se udaješ. (Eheh, po mnogim kriterijumima odavno sam za to stasala. Ne znam više koliko su mi puta dali zeleno svetlo, a ja ništa, ko da zidu govore.)
Dok smo ga pratili, pojadah se: - E, nije lako biti domaćica!
- Jel vidiš! - složi se on. - Uživaj, dok si devojka!
- Dakle do groba! - iskliberih se, odmah konvertovavši njegovu vremensku odrednicu.
Нема коментара:
Постави коментар