Jednu od najvećih trauma doživim kad neko u kući kaže: Treba da promenimo ogradu!
Samo preko mene mrtve!
Nema te ograde koja može zameniti ovu moju potamnelu, ispucalu, onu otkovanu tarabu kroz koju na drum vire,a često i uteknu, psi i mačke, i jorgovan koji se provukao između dve letve, pa nije stigao da se vrati...
Nije uvek lepše ono što je novije, nije.
Нема коментара:
Постави коментар