Spaze li tablet ili telefon, svi se načičkaju okolo, pa jedno, recimo, igra igrice, ostali gledaju, sugerišu, navijaju... Džaba što Staša vazda ponavlja moje reči: Ca cmo reki za oci?! (Podseća, a i sama u mobilni bulji, da će vid od toga oslabiti, ko da iko od njih mari.)
Ja se onda na sve načine dovijam da ih od tih sprava odlepim. Zar ne umete da se igrate (i taj jad da me snađe)?! Umemo, odgovaraju najstarije sestričine, prosto uvređene, uglas. Vidite koliko dvorište, izađite, nađite neke činije, igrajte se kuvanja, pijaca (tako smo se mi kao mali igrali: pa mutimo jaja, pravimo torte...)
Hoćemo, tobože jedva dočekaše moj predlog i pohrliše da slede moje instrukcije. Na stolu pod jelovinom istranžiraše jednu tikvicu (što sam posle odbila da probam) i jedan krastavac (koji sam, posle kraćeg ubeđivanja, probala). No iznenadih se videvši na stolu pet plehanih činijica. Bože, pa što ste uzele nove činije? (Zbunjena ja, zbunjene one.) Ja sam mislila da nađete neke kofice, kutijice od krema, sigurno tako nečeg ima u podrumu, po dvorištu.
I što su uzele te nove činije, i đene-đene. No činije sve naopako izvrnute i Mia im, hitro ih povlačeći po stolu, menja mesta: peta na mesto četvrte, četvrta na mesto druge, druga na mesto treće... A pod jednom od činija, kasnije saznadoh, neki Stašin sićušni konjić.)
Pobogu, samo što se za glavu ne uhvatih: em uzele nove činije (baba da im svisne), em uvežbavaju šibicarenje. Možda jednog dana u blizini Basove stanice vidite neke metalne činijice i devojčice koje ih miču, te viču: sad je ovde, sad je ovde, eno ga onde... dok konju posmatrači ne izgube trag. Blago tetki, ala ćemo pare da zgrnemo! Ko je još video vajde od mešenja peščanih torti!
Ja se onda na sve načine dovijam da ih od tih sprava odlepim. Zar ne umete da se igrate (i taj jad da me snađe)?! Umemo, odgovaraju najstarije sestričine, prosto uvređene, uglas. Vidite koliko dvorište, izađite, nađite neke činije, igrajte se kuvanja, pijaca (tako smo se mi kao mali igrali: pa mutimo jaja, pravimo torte...)
Hoćemo, tobože jedva dočekaše moj predlog i pohrliše da slede moje instrukcije. Na stolu pod jelovinom istranžiraše jednu tikvicu (što sam posle odbila da probam) i jedan krastavac (koji sam, posle kraćeg ubeđivanja, probala). No iznenadih se videvši na stolu pet plehanih činijica. Bože, pa što ste uzele nove činije? (Zbunjena ja, zbunjene one.) Ja sam mislila da nađete neke kofice, kutijice od krema, sigurno tako nečeg ima u podrumu, po dvorištu.
I što su uzele te nove činije, i đene-đene. No činije sve naopako izvrnute i Mia im, hitro ih povlačeći po stolu, menja mesta: peta na mesto četvrte, četvrta na mesto druge, druga na mesto treće... A pod jednom od činija, kasnije saznadoh, neki Stašin sićušni konjić.)
Pobogu, samo što se za glavu ne uhvatih: em uzele nove činije (baba da im svisne), em uvežbavaju šibicarenje. Možda jednog dana u blizini Basove stanice vidite neke metalne činijice i devojčice koje ih miču, te viču: sad je ovde, sad je ovde, eno ga onde... dok konju posmatrači ne izgube trag. Blago tetki, ala ćemo pare da zgrnemo! Ko je još video vajde od mešenja peščanih torti!
Нема коментара:
Постави коментар