петак, 29. јун 2018.

O bato

Pošten svet spava. Disciplinovana deca valjda još uvek u devet idu u krevet, samo moji sestrići kad im se ćefne. Gotovo do po noći vršljaju po ulici: voze bicikle, hoverborde, trotinete. I galame ko puk vojske. Za njima tetka kaska i pripomaže ako kogod ne mogne pogurati pedalu, ako volan skrene u pogrešnom smeru, ako kome popusti pažnja, ako je neko nedovoljno oprezan...
Nedavno Staša zaletela trotinetom i očas posla završila u šancu (očito je meni pažnja popustila), zanemela od iznenađenja. Na greškama se uči, ali učenje zna da bude poprilično bolno.
Te noći Staša vozila bicikl i pevala: Uuu, batoo, moga cam vojeti, ooo batoo, cve cu mii mojee udzelii... Ooo, batoo, moga cam jetetii, ooo, baatoo, kad Staša padne u zanos, lako se može i u jarak strmeknuti.

Нема коментара:

Постави коментар